Sve su priredbe slične, a opet različite. Uvijek je to red pjesama, recitacija, igrokaza i plesa. Ali uvijek su nove recitacije, drugačiji plesovi, veselije pjesme i zanimljiviji igrokazi. Tako je bilo i ove godine. 

Uživali smo u tradicionalnim božićnim pjesmama maloga i velikoga zbora naše škole, ali i onim novijima u kojima smo primijetili da se isplatilo biti pažljiv i vrijedan na satima engleskoga jezika. Da su marljivi i izvan naše škole pokazali su nam učenici Glazbene škole Donji Miholjac koji su nam omogućili uživanje u zvucima klavira i tamburice.

I malim i velikim recitatorima na umu su bili zima, zimski praznici, Božić i nova godina. A o Božiću nekad i sad čuli smo iz usta naših učenika, iako nam se na trenutak učinilo da to govore naše bake i djedovi jer je bilo puno riječi koje ne čujemo na satima hrvatskoga jezika, silazni i uzlazni su se glasovi ispremještali, a neki su glasovi jednostavno nestali. Osim recitatora, tradiciju njeguju i članovi male folklorne skupine koji  pjevaju i plešu tradicionalne napjeve i plesove našega kraja i sve to u živopisnim nošnjama.Uživali smo i gledajući i slušajući. Dobro smo se nasmijali jednoj baki, ali ne nekoj iz publike, već onoj iz pjesme koja je na čudan način slavila Božić i to, sudeći po njenu govoru, baš u našemu kraju.

    Zbog svega je ovoga na našim božićnim priredbama teško dobiti mjesto za sjedenje,a i oni koji stoje pomalo su zgurani. Tako je bilo i ove godine.

                                                                     Ljiljana Cecelja, knjižničarka

U produžetku pogledajte kako je sve izgledalo.